Slučaj Ciboninog igrališta ili kako ubiti rekreaciju (i naciju) do kraja
Odavno znamo da u ovom gradu ništa nije sveto. Predugo se otimalo, prenamijenjivalo, ali i hodalo šutke. Pandemijska kriza dodatno je uništila samokritičnost pa sada ispada crna ovca svatko tko se ne veseli vašarskim kućicama i kobasicama što idu uz njih, a koje niču po središtu Zagreba kao gljive nakon kiše. Pompozno nazvane festivalima ili ‘fancy’ engleskim imenima, ove drveno-dimne instalacije nisu drugo do evoluirana prodaja sajamske kotlovine. Plastične čaše i senfarice zamijenili su štingleci, a krčenje iz tranzistora ‘lounge’ instrumentalna pozadina, no princip je ostao isti. Jedino što je sajmu mjesto na sajmištu. A i to ne svaki dan nego samo u sajmišne dane.
Jednako tako sportu je mjesto na sportskim igralištima. I što ih je u nekom gradu/naselju/kvartu/državi više, to je mjesto ugodnije za život, a prema svim istraživanjima i njihovi stanovnici zdraviji su ne samo fizički, nego i mentalno od onih koji nemaju prilike redovito baviti se sportom. Kada je ta rekreacija još i besplatna, nacija je gotovo nepobjediva.
Možda upravo zato treba ‘ubiti’ ova posljednja utočišta djece koja biraju sport i fizičku aktivnost, a ne ekran, i odraslih koji se radije hvataju lopte nego tableta i cigareta. Jer kako drugačije objasniti dozvolu Grada da se Cibonino igralište na Tuškancu okupira i zauzme tijekom proljeća i ljeta bilo čime drugim osim radovima koji bi sanirali dotrajali beton i neodržavane koševe!???
O stanju sportskih objekata na području Mjesnog odbora Gornji grad i susjednog MO Tuškanac prvi smo pisali prije točno mjesec dana. https://egornjigrad.com/2021/05/03/sportski-objekti-igralista-i-parkovi/
Vjerojatno smo jedini kvart u Zagrebu koji na tako malom prostoru ima toliko raznoliku ponudu javnih igrališta od kojih niti jedno nije u funkciji. Odnosno, do prije tjedan dana moglo se barem haklati na Ciboni (ako noć prije nije padala kiša). Naivci bi pomislili da je kratkoročno iznajmljivanje legendarnog ‘košarkališta’ rješenje za rupu u proračunu Grada te da će se sredstvima dobivenim od najma ono srediti. Naivci kao što smo i mi kojima je bila simpatična ideja prebacivanja Antivalentinova u Tuškanac ovoga svibnja, a koje je tijekom dvije večeri udahnulo sasvim novi život umornom igralištu kao što to čine veliki koncerti na Dinamovom stadionu ili u Domu sportova.
Put novca na žalost puno je drugačiji. On vodi čim brže van iz našeg novčanika. A za to mu ne treba ni novi Dražen niti serotonin u našoj krvi čija se razina podiže nakon svake fizičke aktivnosti – nego puna čaša u našoj ruci i ‘cool’ burger iz novog ‘cool’ gastro parkića u kojem smo se upravo zavalili u super ‘cool’ vreću za sjedenje sada kada smo napokon slobodni.
Imate li više informacija o tekstu, javite nam na egornjigrad@gmail.com .
Autor: I.J.
