Aktualne vijestiŽivot na Gornjem gradu

Dežmanova: Stanarima ulaz zabranjen

Dok mnogi stanari centra Zagreba sanjaju o zabrani prometa u njihovoj ulici ili čak u cijelom ‘kvartu’, supružnici Vanda Gašpić i Marko Bogdanović muku muče s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti od kad je Grad prije nekoliko godina na vrhu Dežmanove u kojoj žive – postavio stupiće. I to ne bilo kakve, nego one najsuvremenije što očitavaju registarske oznake te se spuštaju i podižu telefonskim pozivom. Ova navodna regulacija prometa koju provodi posljednja riječ tehnike trebala je olakšati život stanarima godinama zagušenim nepropisno parkiranim vozilima te učiniti sigurnijom cijelu ulicu koja je slijepa i puna terasa kafića. Međutim, novonastala situacija posve je suprotna tvrde Vanda i Marko te je čak diskriminirajuća.

Foto: Vanda Gašpić

Prije otprilike 3 godine uvedena je nova regulacija prometa u Dežmanovoj – postavljeni su stupići na ulaz u ulicu i od tada u nju mogu ulaziti samo ovlaštene osobe. To znači da stanari s prebivalištem u Dežmanovoj koji imaju u vlasništvu vozilo, prilikom njegove registracije prijave svoju registarsku oznaku u bazu te skener stupića tada očitavanjem ‘tablice’ automatski upravlja njihovim spuštanjem i dizanjem. Dodatno, vlasnici vozila iz Dežmanove od Grada dobiju i posebni broj telefona kojeg samo nazovu u bilo koje doba dana ili noći te tim pozivom spuštaju stupiće kada im npr. dolaze majstori. Problem je u tome što stanari koji nemaju automobil, a imaju prebivalište u Dežmanovoj ulici, ne mogu dobiti broj s kojim mogu spustiti stupiće. Kako supruga i ja ne vozimo, nemamo čak ni vozačku dozvolu, nemamo pravo na taj broj kojim se upravlja stupićima, odnosno moramo jednokratni pristup platiti 1200 kn. A i nama dolazi vodoinstalater, dostava namještaja, rodbina i prijatelji u posjet…, objašnjava Marko.

Srećom, u takvim situacijama mladim roditeljima u pomoć uskaču dobri susjedi koji pozivom na ‘tajni’ broj spuste stupiće. No, to nije ponekad nimalo jednostavno budući da se susjedi ne mogu uvijek javiti na telefon kada ih Marko i Vanda zovu niti im mogu biti na raspolaganju od 0 do 24 sata. Ne želim se ni prisjećati kako je bilo kada smo kretali u rodilište taksijem koji nije mogao prići našoj zgradi. U gluho doba noći zaista nismo imali srca nikoga buditi., kaže Marko.

Vanda dodaje da oni nisu jedini stanari u ovako diskriminirajućem položaju jer je centar Zagreba, pa tako i njihova ulica, pun starijih sugrađana. Dok priča, pokazuje na zgradu u kojoj živi jedna polupokretna gospođa. Osim nje i brojni drugi susjedi treće životne dobi ne mogu, kao ni oni, normalno koristiti usluge taksija kada je već članovima njihovih obitelji koji ovdje ne žive onemogućen prilaz vozilima.

Mi smo nakon potresa usprkos svemu odlučili ostati u Centru. Pridonosimo očuvanju okoliša jer manje zagađujemo i ne stvaramo buku. Ne zauzimamo javne površine budući da pješačimo ili se vozimo tramvajem. Stvarno nije u redu da nas se zbog toga što smo izabrali za sve nas zdraviji način života stavlja u podređen položaj. Isto tako diskriminira se i naše starije susjede posebno one koji često odlaze liječnicima ili trebaju kućnu njegu. Oni se također za svaku stvar koju im netko donese moraju najprije popesti do vrha nimalo kratke ulice., žali se Vanda koju smeta i gomila nepropisno parkiranih vozila.

Foto: Vanda Gašpić

Prema novoj regulaciji prometa iz 2018. Dežmanova je postala pješačka zona. No to nema veze sa stvarnim stanjem, čak mi se čini da je sada još gore nego što je bilo prije. Nekada su se vozači automobila barem trudili parkirati na onih par mjesta, a sada stanu bilo gdje: ispred naših ulaza, na sredinu ceste, gdjegod.

U prilog tome govore i fotografije koje Vanda redovito snima. Za pomoć se obratila i različitim aktivističkim grupama. Grad, naime, nema nimalo sluha za njihovu situaciju niti vidi išta sporno u regulaciji prometa koja se selektivno provodi. Do ideje da je jedino rješenje raditi konstantni pritisak došli su nakon što je Marku u prepisci s Gradskim uredom za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet ponuđeno ‘velikodušno’ rješenje sukladno Odluci koja je donesena 2018. Rečeno nam je da možemo plaćati 1200 kn mjesečno jednako kao i poslovni subjekti iz Dežmanove ulice te da tada ostvarujemo pravo na pristup dostavnim vozilima zgradi u kojoj imamo stan u vlasništvu. Međutim, da u teoriji i pristanemo plaćati taj iznos, ni tada ne bismo mogli upravljati stupićima sukladno našim potrebama, nego bi se oni spuštali isključivo uz prethodnu najavu i to samo vozilima čiju smo kopiju prometne dozvole predali Gradu. Znači da Grad mene tretira kao poslovni subjekt te da prolaz omogućava samo vozilima s posebnom namjenom. A meni treba da mi tu i tamo dođe električar, ugradnja klima uređaja ili taksi., kaže Marko pokazivajući e-mailove koje je dobio.

Zanimljivo je da u njima nigdje ne piše kako se tretiraju državne i gradske institucije koje imaju urede u Dežmanovoj. Da li su one stanari s automobilom u vlasništvu ili poslovni subjekti koji najavljuju svako dostavno vozilo? Čisto sumnjamo da za njih vrijedi ista Odluka koja vrijedi za Vandu, Marka i malenog Lea koji se od rođenja mora boriti za jednakost i svoja prava.

Naslovna fotografija: Vanda Gašpić, Marko Bogdanović i Leo Gašpić-Bogdanović (autor: Irena Jelić/egornjigrad.com)

Imate li više informacija o temi iz teksta, pišite nam na: egornjigrad@gmail.com

Autor: I. J.

 

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button