Zaštićena park-šuma Tuškanac postaje nova lokacija zagrebačkih gastro-glazbenih događanja

Iskočio mi je neki dan plaćeni post na Facebooku koji poziva na festival što se održava od 19. do 28.5. na Tuškancu, ‘na novoj lokaciji skrivenoj u samom centru grada – Krešićeve Livade (Plato iznad ljetnog kina Tuškanac)’. Ime mu je, naravno, englesko i trebalo bi valjda asocirati na civilizacijski doseg današnjih pripadnika urbane ‘pronašli smo model cipela kojeg će ovog ljeta nositi sve trendsetterice’ generacije. U opisu stoji kako se radi o događanju za mlade što ‘donosi jedinstven spoj odličnog DJ programa i pop-upova vrhunskih ugostitelja, a ovo će proljeće učiniti šarmantnim i veselim. Red druženja, red glazbe i red street food specijaliteta gdje će svatko pronaći nešto za sebe garantiraju dobru zabavu’.

Sve bi to moglo biti donekle i probavljivo sukladno aktualnoj ponudi i potražnji konzumenata ovakvih sadržaja, da se navedena devetodnednevna opsada ne događa u srcu zaštićene park-šume Tuškanac, odnosno Dubravkin put.

One iste koja 2 mjeseca nakon održavanja Festivala svjetla još vida svoje rane te koja svakodnevno trpi vandalizam i posljedice nebrige gradskih vlasti neviđenih razmjera.

Očekujući novo silovanje najnježnijeg i najvrednijeg zagrebačkog javnog prostora, prave pravcate divljine u najužem centru kojom se može pohvaliti rijetko koja svjetska metropola, ispod Facebook posta spomenutog u uvodniku napisala sam kratak i pristojan komentar o tome kako je neprihvatljivo događanje ovog tipa organizirati na Štefanovoj livadi. (Jer ovdje se, između ostalog, ne radi o nikavom ‘platou’, niti ‘novoj lokaciji’ nego o planski projektiranim i osmišljenim cijelinama: velikom nogometnom igralištu te dva teniska terena. Do prije petnaestak godina, svo troje bilo je u funkciji. Nogometno igralište imalo je golove, a dva manja niže od njega držače za teniske mreže.)

IZBRISANA FACEBOOK PREPISKA

U nedjelju, 8. svibnja, na moj je komentar stigao odgovor, a sve je zajedno ubrzo obrisano zajedno s prepiskom koja je uslijedila. ‘Irena Jelic postovana gdo. Jelic, navedena lokacija je nazalost jedina u centru grada koja nam je odobrena i ne uziva nikakvu posebnu zastitu po pravilniku o zasticenim podrucjima Grada Zagreba. Lokacija se nekada zvala Štefanove livade odnosno Štefka, a danas je njen službeni i zakonski naziv Krešićeve livade te smo mi taj naziv dužni koristiti u službenoj komunikaciji. Svakako, s obzirom da ovaj planet dijelimo, mi cemo se pobrinuti da ne ostavimo nikakav trag na spomenutoj lokaciji koja je nazalost poprilicno zapustena te da ostane cista i tocno takva kakva je. S obzirom da ste potpisani imenom i prezimenom, sa se potpisujem i ja, lijep pozdrav, Sarah Josipovic.’

Uvidjevši da je nepoznavanje propisa u našem gradu doseglo ovime (ne)zavidnu razinu, citirala sam gđi. Josipović članak 111. Zakona o zaštiti prirode screenshotom iz Narodnih novina. Ona je moj novi post odmah iskoristila kako bi mi ‘objasnila’ još jednom da ju nisam razumjela, navodeći kao argument dobivanje dozvole od konzervatora u Splitu za održavanje istog događanja u području Đardina koje je čak i pod zaštitom UNESCA!  U nastavku se dodatno potrudila preobratiti me diskursom iskonske prosvjetiteljice koja pristupa domorocu iz prašume: sasvim je normalno, štoviše poželjno da se u gradskim parkovima organiziraju ovakva događanja, prema njoj, usporedivši pritom Tuškanac s Hyde parkom, a Beats&Bites u čije ime progovara valjda sa show cookingom Ferrana Adriè uz klavirsku pratnju Sir Eltona Johna.

TKO JE TABULA RASA

Diskusija je ubrzo nestala od očiju javnosti, a moj je profil blokiran. Ne ljutim se zbog toga na gđu. Josipović i/ili njene kolege koji samo rade svoj posao, a koji vjerujem nisu imali što drugo učiniti nakon što su pročitali da tematiku dobro poznajem, jer sam povjesničarka umjetnosti i da su u Zagrebu za svrhu koja njoj/njima treba osmišljeni Bundek ili Jarun.

Svi smo mi tabulae rasae u nekom području. I svima nam ponekad treba proširiti vidike. Problem je u tome što oni koji donose odluke za sve nas i za naš grad to ne smiju biti. Zastrašujuće je što ovi koji su navodno išli na posao biciklima, protestirali zbog gradnje crkve na zelenoj površini i skupljali političke bodove na najugroženijima, sada dovlače promet, zvučnike i kemijske toalete u posljednju oazu netaknute prirode u središtu Zagreba, odnosno dozvoljavaju i potiču zvučno, svjetlosno i nepotrebno dodatno zagađenje zraka u zaštićenom području. Poražavajuće je što će se ti isti ‘aktivisti’ naslikavati na otvorenju, no neće ih nigdje biti kada treba pokupiti smeće nakon što je organizator davno nestao.

Ma, ne moraju oni osobno. Oni su sada vlast. Imaju moć, imaju službe kojima mogu naložiti da to naprave. No za to treba imati i volju, i oči koje vide. Da je potrgana klupa, tabla, devastiran paviljon parkovne arhitekture, da curi slavina na Griču, da su zidine obrasle u bršljan, da besplatno javno gradsko košarkaško, malonogometno i tri teniska (da tri, ne dva) igrališta stoje zapušteni i ne koriste se. Da je Tuškanac zaštićena park-šuma s razlogom.

A ne bi bilo loše ni koji puta oprati uši. Možda bi tada napokon čuli što im njihovi građani i Grad žele reći.

NADOPUNA TEKSTA od 9.5.2022., 11:54

Zahvaljujemo čitateljici IMK koja se potrudila poslala upit gđi. Niki Dolenc te saznati više informacija o tome kako zaštititi park-šumu Tuškanac od ovakvih aktivnosti., budući da je Javna ustanova_maksimir izdala dozvolu za održavanje događanja.  Odgovor koji je dobila prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Vezano uz mail, samo da pojasnim..

Imate li više informacija o temi u tekstu, pišite nam na: egornjigrad@gmail.com .

Autor I. J.