Upoznajte prioritet nove gradske vlade
Tema nedostatka parkinga kao i nelogičnosti u korištenja javnih parkirališnih mjesta u većini zagrebačkih kvartova, a posebno u centru grada, bila je jedna od glavnih mamaca za skupljanje glasova tijekom lokalne kampanje ovoga svibnja. Upiranje prstom u one koji to rade 'krivo', 'klijentelistički', 'bez ekonomske računice' te busanje u prsa 'znanjem' kako se to vani radi i što bi bilo najbolje rješenje za ekološki osvješten grad, uz poziv na transparetno upravljanje bile su slatke riječi koje su lako zavele sve one koji svakodnevno gube vrijeme i strpljenje hrvajući se s ovim urbanim problemom koji je kod nas na Gornjem gradu uzeo posebnog maha. Međutim, ni tri mjeseca od punjenja ušiju hipnotičkim parolama kojima je povjerovao dobar dio birača, pokazalo se da smo svi mi ipak samo od krvi i mesa, i da se preživljavanje u Zagrebu i dalje svodi na 'u se, na se i poda se'.
Ako želite vidjeti što je pravi Zagreb, kako grad (ne)funkcionira i koji su prioriteti lokalnih vlasti, najbolje je ostati u njemu tijekom ljetnih mjeseci. Jer upravo u srpnju i kolovozu bit ćete svjedoci poteza koji će obilježiti vaš cjelogodišnji boravak u Metropoli, a samim time i utjecati na kvalitetu vašeg života, već ozbiljno narušenog posljedicama pandemije i dva razarajuća potresa.
Ovo je vrijeme, naime, idealno za provedbu različitih moralno upitnih zahvata koji imaju uvijek uporište u nekom propisu za kojeg nitko ne zna, koji je pun iznimaka ili je neoboriv zahvaljujući istančanoj praksi autokracije dugogodišnjeg gradonačelnika čije ime se ne spominje, a koji je, priznat ćete, utro savršen put svima koji oslađeni vlašću osjete moć mijenjanja naših malih sudbina.
Posebno sebični i diskutabili zahvati tako se, sukladno ustaljenoj višegodišnjoj praksi, provode u poseben dane. Bivši je gradonačelnik svojedobno tome udario kamen temeljac uvođenjem jedinstvenog režima parkinga na Gornjem gradu u tjednu praznika 22. i 25. lipnja, o čemu je građane ‘službeno izvijestio’ putem isprintanih papirnatih obavijesti polijepljenih po ulaznim vežama. Jednako pogubne po stanare bile su i ljetne akcije dodijeljivanja parkirališnih mjesta institucijama, ukidanje tridesetak parkirališnih mjesta prebojavanjem crnom bojom, micanje parkinga iz Mesničke i Streljačke ulice, kao i iscrtavanje ekskluzivnog parkirališta na proširenju u Visokoj čime je potpuno prekinut logični prometni tok u ovoj slijepoj ulici.
Budući da se povijest ponavlja, u tjednu produženog vikenda, u subotu, 7. kolovoza prošetali smo Gornjim gradom. Tada je u Ćirilometodskoj ulici nastala naslovna fotografija i to u prijepodnevnim satima dok Gradska skupština radi punom parom, kao i kafići na Cvjetnom trgu ili tržnica Dolac.
Sva sreća da su si večer ili dvije ranije vrijedne pčelice uvijek na usluzi svojim sugrađanima ugradile rampe na ‘svoja’ parkirališna mjesta kako bi mogle nesmetano obavljati svoju svetu službu od 0-24h, svih 365 dana u godini! To je zaista za svaku pohvalu posebno kad se uzme u obzir da se upravo ovdje nalazi jedini gornjogradski dućan, dakle mjesto utovara i istovara u ranojutarnjim i kasnopopodnevnim satima. Ne biste vjerovali, povremeno se u ovoj ulici i to točno kod ovih nasušno potrebnih rampi Gradske skupštine okupe nekakvi ljudi koji su se, pazite čuda, odlučili vjenčati. I obično im takva ideja padne na pamet u petak navečer ili tijekom subote. Njih i njihovih vozila zna biti jako jako puno pa zauzmu dobar dio nogostupa, što im je i dozvoljeno sukladno prometnom znaku koji se nalazi nekoliko metara niže. Obzirom da ovaj Grad odavno nije briga za stanare i njihove potrebe, trebalo bi barem onda imati sluha za sve ostale koji koriste javni prostor!
No (n)ova gradska vlast ipak najbolje zna što su (joj) prioriteti. I to nam jasno pokazuje. Zato smo, umjesto njih, za komentar upitali jedinog oporbenog člana MO Gornji grad Andriju Lulića-Lulu (HDZ), koji je i ‘naš redakcijski čovjek na terenu’:
Ne znam što bih rekao, zaista sam iznenađen. Da bi susjedi napravili ovakvo nešto svojim susjedima, jednostavno mi je nevjerojatno! Parking je zadnjih 15 godina možda i najbolnija točka stanara Gornjega grada, a parkirališna mjesta za institucije od samog su početka uvođenja vrlo upitna privilegija, jer su posebna regulacija na Gornjem gradu te posebna zona 1.1. uvedene za i zbog građana. Kao član prošlog Mjesnog odbora primio sam na desetke, ako ne i na stotine pritužbi i upita stanara, svaki tjedan se netko javljao, i sve je to dalje proslijeđeno, ali bez ikakvog povratnog odgovora. Ugradnjom ovih rampi u Ćirilometodskoj od strane Gradske skupštine koja ide na posao biciklima, kako se sami hvale, očigledno nam se daje do znanja kako su to vozila koja trebaju puno prostora za parking. A i civilizirani svijet koji građanima prepušta rezervirana parkirališna mjesta izvan radnog vremena (od 17h popodne do 7h ujutro te vikendom) prema ‘Možemo!’ valjda sve ovo vrijeme živi u zabludi, jer je evidentno da se mi ostali NE MOŽEMO! u Zagrebu koristiti javnim gradskim prostorom kao što je to uobičajena praksa u drugim europskim zemaljama.
I zaista, ne treba biti previše upućen u suvremeno i održivo upravljanje Gradom da bi se razumjelo što to znači. Dovoljno je samo proći pored škola na Jezuitskom i Katarininom trgu u kojima radovi zapinju već mjesecima, kraj slavine koja od listopada curi na Griču, prošetati se Strossmayerovim šetalištem zaraslim u divlju lozu i bršljan ili baciti pogled na Ćirilometodsku ulicu u kojoj Gradska skupština ima svoja četiri parkirališna mjesta za (zlo)upotrebu 365 dana u godini. Da im se nađe, za svaki slučaj. Kad shvate da je umjesto na bicikl, puno odobnije nakon fotelje sjesti na meko kožno stražnje sjedalo velikog crnog automobila.
Imate li više informacija o ovoj temi, javite nam se na: egornjigrad@gmail.com
Autor: I.J.
