Znak koji normalan život znači
Cmrok je zasigurno jedan od najljepših dijelova našeg grada. Osim za život, ovaj komadić zelenog zagrebačkog raja privlači šetače i rekreativce cijele godine, a ljubitelje zimskih sportova čim se zabijeli popularno sanjkalište. Posjetitelja ne nedostaje ni noću: dok jedni uživaju u romantičnom pogledu na metropolu, drugi se okupljaju na klupicama i veselo druže.
Pri tom, mnogi zalutaju u Ulicu istog imena. I to najčešće u potrazi za parkingom. Kada shvate da mjesta za njihovog limenog ljubimca nema ni s desne ni s lijeve strane, već je kasno. Ispred njih je ‘zapelo’ nekoliko vozila, a iza se stvorila kolona. Kako i ne bi kad znaka da se radi o slijepoj ulici nigdje nema!? U problemu su tada ne samo oni, nego i stanari koji ne mogu iz svojih garaža (ili do svojih domova), dok svi zajedno trpe nervozno trubljenje i glasno prepiranje među vozačima kojeg nikada ne nedostaje.
Slučaj broj 2. Mesnička ulica i cijeli Gornji grad. Znakova ograničenja brzine od 30 km/h koliko hoćete. Međutim, što nam oni vrijede kada ih nitko ne poštuje. Odnosno, kada oni koji prekorače propisano ograničenje ne budu nikada sankcionirani.
Ulica postaje uzletno-sletna staza, a srednjovjekovna jezgra Gradeca poligon za isprobavanje konjskih snaga u zavojima. Jer baš se tu najbolje vidi kako nova ‘zvijer’ leži i ‘drži cestu’. O buci koja pri tom nastaje kao i o vibracijama koje svakim prolaskom dodaju još jedan čavao u lijes krhkim stoljetnim damama što se nisu još oporavile ni od nedavnih potresa nećemo ovom prilikom. Valjda je dovoljno reći kako je onaj tko je postavljao znakove mislio – barem na pješake!
U Jurjevskoj se, pak, od šume znakova ne vidi stablo! Odnosno, ‘što je pjesnik htio reći’. Jer tu su se nagurali znak za parking, znak s objašnjenjem korištenja i naplate u zoni 1.1. pisan fontom kojeg je nemoguće pročitati iz vozila (osim ako nemate suvozača s dalekozorom kraj sebe), pa znak zabrane prometa u jednom smjeru koji je ujedno i obavijest o novoj regulaciji prometa. A nedostaje onaj najvažniji, koji upozorava da su pješaci ovdje prisiljeni hodati kolnikom.
I tako sad možemo u krug. Znakova negdje ‘fali’, negdje postoje, ali ih nitko ne poštuje, dok su na pojedinim mjestima poprilično nelogično postavljeni. Ono što ostaje kao činjenica jest da se na području Mjesnog odbora Gornji grad pod hitno mora uvesti red među vertikalnom signalizacijom i to prije nego što netko strada. A možda ne bi bilo loše pozabaviti se i onom horizontalnom… Ako se ona uopće može tako kod nas nazvati!
Imate li više informacija o ovoj temi, pišite nam na egornjigrad@gmail.com.
Autor: I.J.
